Prvi dio Paketa za mobilnost stupio je na snagu 20. avgusta 2020. godine, ali vrijedi podsjetiti da se odredbe sadržane u njemu ne odnose na sve vozače, već samo na one koji su zaposleni u kompanijama iz Europske unije. Barem je to slučaj danas.

Vozači izvan EU-a nastavljaju voziti u skladu s AETR ugovorom (tj. Europskim sporazumom o radu posada vozila angažiranim u međunarodnom cestovnom prijevozu), u koji još nisu uvedene promjene u vezi s paketom mobilnosti, pa prema tome – ti vozači ne mogu biti kažnjeni na temelju tih promjena . Na primjer, zbog kršenja odredbe koja predviđa da se u svakih četiri tjedna vozač treba vratiti u “operativni centar prijevozničkog poduzeća u državi članici svog sjedišta ili mjesta prebivališta, a vozači bi trebali biti slobodni da biraju gdje će provesti vrijeme odmora” – sadržano u preambuli br. 14 Uredbe 2020/1054 EU .

Paket za mobilnost objavljen je u Službenom listu Evropske unije 31. jula 2020. Ukratko, ovaj akt se sastoji od sljedećih propisa:

  • 2020/1054 od 15. jula 2020. godine, kojim se mijenjaju neke odredbe propisa 561/2006 i 165/2014,
  • 2020/1055 od 15. jula 2020. godine, kojim se mijenjaju neke odredbe propisa 1071/2009, 1072/2009 i 1024/2012, 2020/1056 od 15. jula
  • i Direktivom 2020/1057 od 15. srpnja o utvrđivanju posebnih odredbi u vezi s Direktivom 96/71 / EC i Direktivom 2014/67 / EU o upućivanju vozača u sektor cestovnog prijevoza i izmjenom Direktive 2006/22 / EC u pogledu zahtjeva za izvršenje propisa i Uredbe (EU) br. 1024/2012.

Spomenuti AETR sporazum pripremljen je 1. jula 1970. godine, a stupio je na snagu 6 godina kasnije, a Poljska ga je ratificirala u oktobru 1992. Svrha sporazuma bila je povećati sigurnost na cestama, promovirati razvoj, kao i poboljšati međunarodni cestovni prijevoz putnika i tereta, te regulirati propisi koji se odnose na uslove zapošljavanja u međunarodnom cestovnom prijevozu u skladu s pravilima Međunarodne organizacije rada.

Kako se ovaj ugovor odnosi na paket mobilnosti? Pa, Uredba 2020/1054, koja je dio Paketa, sadrži važne odredbe koje se odnose na treće zemlje, uključujući:

– u uvodnoj izjavi 34 Uredbe 2020/1054 možemo pročitati da je suština uvođenja promjena njihova ujednačenost u cijeloj Europi, pa stoga postoji potreba da treće zemlje također uvedu odgovarajuća rješenja kao dio ratifikacije postojećih sporazuma,

– u uvodnoj izjavi 15. Uredbe 2020/1054 nalaze se vrlo važne informacije o jednakom tretmanu onih poduzetnika sa sjedištem u Europskoj uniji i onih koji imaju sjedište izvan EU-a, a obavljaju prijevozne djelatnosti u EU-u i koriste tržište EU-a.

– u umetnosti. 14. izmijenjen je i dopunjen prema kojem će „nakon stupanja na snagu ove Direktive Unija započeti pregovore s relevantnim trećim zemljama u svrhu primjene odredbi koje su ekvivalentne onima utvrđenim u ovoj Direktivi“. Dok ovi pregovori ne budu završeni, države članice će u podatke dostavljene Europskoj komisiji u skladu s čl. 17 Uredbe (EZ) br. 561/2006.

Posljednja odredba jasno pokazuje da Komisija nije zaboravila sporazume s trećim zemljama, ali je odgodila njihovu ratifikaciju. Trenutno se kontrola prijevoznika iz trećih zemalja provodi na potpuno istim principima kao i prije uvođenja paketa mobilnosti. To je zato što su, kao što sam već spomenuo, ove zemlje vezane odredbama još uvijek nepromijenjenog AETR sporazuma.

Vrijedno je napomenuti u ovom trenutku da je Bjelorusko udruženje međunarodnih cestovnih prijevoznika “BAMAP” također primijetilo da AETR sporazumi nisu prilagođeni promjenama koje su stupile na snagu i koje će stupiti na snagu u narednim godinama u okviru Paketa mobilnosti. Obavijestila je svoje prevoznike da se najnovije promjene na njih ne odnose, a također je podsjetila da, u skladu s AETR sporazumom, vozač može koristiti kabinu vozila kao odmorište samo za vrijeme dnevnih i skraćenih sedmičnih odmora .

Dosadašnje promjene vezane za uvođenje Paketa mobilnosti uzrokovale su brojne probleme u radu ruta, što potvrđuju i naši razgovori s prijevoznicima. Postoje nove odgovornosti, uklj. potreba za zapošljavanjem tzv “Skakači” koji pomažu u prevozu vozača u vezi sa obavezom povratka kući.

Naravno, kompanijama iz trećih zemalja je lakše, jer nema novih obaveza. Pojavile su im se nove mogućnosti, od kojih su neke spremne iskoristiti. Znači li to da mogu predstavljati prijetnju poljskom transportu? Mislim da još ne, iako je teško predvidjeti što će se dogoditi nakon pandemije, kada svjetska ekonomija želi nadoknaditi svoje gubitke.

Ostavite komentar

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime